Stanem tako,
tik na stepenik do sna,
i zadrhtim od misli što me slede.
Pogledam, tek ovlaš,
na taj stepenik do sna,
i spazim sećanja što blede.
Pa kročim smelo,
na stepenik do sna,
u magle što kriju zvuke…
Još samo korak,
ni stepenik do sna,
i da najzad ljubim te bele ruke.
Na samo jedan stepenik do sna,
moj čitav život,
moja ljubav sva…
Ostavite odgovor