Istrošio sam dane. Trošio i trošio, žalio nisam. Trošio i noći, svaku na svoj način skrckao, ćerd’o… Ostale, na čelu, bore kao uspomene.
Ispijao sam svakojake čaše, al’ samo se crnog vina napijao. Umeo da zapevam na sav glas, onako, loše, mada iz duše i od srca…
I sve bolne poglede pustio, k’o suze, da padnu na košulje koje više nisam nosio. Ostavio ih za sobom kao korake, kao sećanje…
Samo mi reči ostale. Da ih pišem, da ih kažem, da ih prećutim kad treba.
Ostala mi i ljubav.
Toliko nje!
I sva je za nju…
Ostavite odgovor