Opasno su ga nervirali Dane i Božil. Uvek su ulazili u bistro već nacvrcani a nikad nisu imali para. I uvek su bili odvratno veseli i raspoloženi. Dva klošarska glodara, govorio je u čašu neke šećeruše koju je cevčio…
Imao je para za par pića, a za ostalo će morati da se prišljamči nekome i da bude zanimljiv. To je, kad su ovi dripci došli, za njega bila nemoguća misija. Bah, ovde ionako nema nikoga kome bih mogao da prodajem muda za bubrege, konstatovao je gurajući jezik u čašu da bi polizao svaku moguću kap koja je već plaćena preskupo.
Izašao je, turivši onu kapu na proćelavu glavu i nevoljno krenuo dalje. Bilo je još bircuza gde je mogao da se ogrebe za piće i da se malo ugreje. A možda se ogrebe za još po nešto, ako naleti na neku ušljemanu prijateljicu noći… Počela je kiša i požurio je da se što pre skloni sa ulice pa je odlučio da uđe u kafe Lafajet koji se nalazio na par stotina metara od reke. Par zgrada viđenih za rušenje, oronulih kao i njihovi stanovnici, nalazilo se u ćorsokaku koji nije imao ulično svetlo. Pravo mesto za zgubidane i notorne pijandure. Utrčao je unutra kroz dupla vrata i naleteo pravo na nekog debelog skota koji mu se istog trena ispovraćao po cipelama.
-Majmunčino!, dreknuo je dok je pokušavao da poskoči i izbegne ostatak dobrodošlice. Sjurio se pravo za šank i dreknuo na šankera da mu je dužan litar žestine za ovo uništavanje ugleda, lika i dela od strane gosta lokala, i da sad ide da se koliko toliko očisti, a da piće treba da ga čeka za stolom, inače…
Šanker je lenjo pogledao u gazdu koji je samo klimnuo glavom, znajući da matori galamdžija ume da napravi atmosferu koja pogoduje prihodovanju njegovog lokala. Šanker je sakupio ostatke nepopijenih pića u bokalče od 0,5 l i stavio na sto zajedno sa čašom. Mahnuo je krpom po stolnjaku da otrese mrve i pepeo i sklonio se za šank nalaktivši se na njega sa obe ruke.
E, tako, rekao je samom sebi kad se vratio iz klozeta, seo i uzeo onaj bokal pa sipao punu čašu. Ko zna kakva je ovo otrovnjača, ali važno da udara, pomislio je dok je uzimao čašu rukom koja se još uvek nije tresla. Ooohohoho al’ je gadnoooo…, reče glasno dok se iskašljavao i lupao rukom po svojoj nozi toliko snažno da će mu sigurno sledećih dana stajati modrica na tom mestu.
Gužva u Lafajetu se lagano stvarala, a njegove oči su letele okolo tražeći nekoga o koga će se okoristiti. Ili neku. Proverio je i video da je imao još malo para, ali bilo mu je stalo da ne ispadne iz muljačke forme, da ostane sposoban da nešto ućari na mufte. Imao je vremena još četiri čaše, posle toga ili fajront ili produžeci.
Nije bio pijan, bio je pripit, i u tom stanju, znao je, bio je najvispreniji.
Ugledao je neku grupicu za stolom u ćošku. Dva džibera i dve lokalne radodajke, plus jedna koju nije znao. Dobacio im je nešto u stilu ne mogu dva pampura tri bureta da zapuše i galama je odmah počela. Nije bilo nasilno, samo vrcavo i izuzetno bezobrazno verbalno prepucavanje u koje je bio uključen skoro svako u lokalu. Bilo je i nazdravljanja preko stolova, presedanja, a onda i lagano zapevavanje a cappella…
Dobro mu je išlo, mislio je, biće ovde i pića i seksa, i smešio se samozadovoljno. Ona nova dama, obučena i našminkana strogo kurvinski mu se veselo kešala oko vrata kad god bi imala prilike, a on je odvojio od grupe pod izgovorom da im ne kvari paran broj. One dve je ionako izgustirao dovoljno puta do sada. Bila je skoro treštena i on je samo čekao trenutak da je odvede u neki od okolnih ulaza i da joj pokaže ko je i šta je… Pošto je popio ono bokalče morao je da naruči još dva da bi sebi osigurao ugodno veče.
Dečko, daj još dva dupla ovde!
Šanker je doneo pića i sklonio se.
Eksirali su na njegov nagovor, jer je bio siguran da je to dovoljno da ona shvati da je on pravi čovek za nju te noći. Krenuli su ka izlazu i ona je rekla da ga čeka napolju a on se uhvatio za džep da plati.
Novca nije bilo. Nervozno je drkeljisao po džepovima tražeći pare koje je imao ali ništa… Nije ih bilo. Sav uznemiren okrenuo se ka gazdi i počeo da se pravda i da obećava da će doneti ali je i sam znao da od toga nema vajde. Gazda je samo klimnuo glavom i dva kabasta godpodina su ga uhvatila pod ruke i povela iza šanka, na zadnji izlaz.
Znao je da ove noći od pića i seksa nema ništa, sad može da popije samo najebotku. I to duplu.
Njegovo ječanje nije uznemirilo ritam kojim su štikle koje su odlazile bojile noćno nebo…
Ostavite odgovor